

Podvizavao se ovde oko trideset pet godina. Upokojio se 1697. godine, a već 1704. godine izvađene su netruležne mošti iz zemlje i prenete u Crkvu. Posetivši manastir 1749. g. Partenije Pavlović, vikarni episkop Sremsko-karlovačke episkopije, napisao je tropar i kondak Sv. Stefanu. O značaju ovog Svetitelja svedoči i činjenica da je jedna od četiri ikone koje je 1925. g. slikao Uroš Predić za Kapelu na Lovćenu, bila i ikona Svetog Stefana Piperskog.
Manastir tokom 20. veka
Manastir, zahvaljujući svom skrivenom položaju u planinama izbegao oštećene za vreme Drugog svetskog rata. Međutim nakon posleratnog terora komunističke partije 1945. godine razrušen, kada je spaljena i manastirska biblioteka. Kasnije je manastir obnovljen kao ženski. Posle zemljotresa 1979. godine, pokrenuta je njegova obnova koja je završena tek 1994. godine. Od 1988. godine u manastiru je ikonopisačka škola.
Ono po čemu je danas ovaj manastir vrlo poznat, to je manastirski melem Stefalaz, koji sestre prave već dvadesetak godina. Sestre imaju izdavačku delatnost, ikonopisačku radionicu, bave se i izradom brojanica, krstića, keramičkih ikonica i plovke za kandila. U manastiru se danas čuvaju svete mošti ktitora manastira, Svetog Stefana Piperskog. Posetioci mogu da se poklone ovoj Svetinji svakog dana od 8–18 časova.