
Na katunima u Burenskom dolu izdižu: Medojevići, Ristići, Minići, Jovanovići, Delijići, Mrdovići, Filipovići i Pantovići.
Po neko iz Jakovića ima i svoj zimski katun. On se nalazi ispod Glavice, a iznad Jakovića. Kada čobane potjera nevrijeme, oni sa stokom silaze na zimski katun. U ovom katunu imaju štale na sprat. U donjem dijelu štale spraćaju stoku, a iznad nje žive čobani. Unutra imaju sve ono što ima i koliba.

Katuni na Burenu su uglavnom mještana sela Lepenac i Stevanovac. Ovaj dosta lijepi predio je izvanredan za stočarenje, jer su veliki pašnjaci na kojim i sitna i krupna stoka ima u izobilju pašu. Pored ovoga, izvorska voda je na više mjesta, a lokava za pojenje stoke ima po okolnoj listopadnoj šumi. Katuni na Burenu su nekako podignuti u krugu koji zahvata veliku površinu, a unutar su livade i njive. Oni koji obrađuju njive pretežno siju ječam, krompir, kupus i drugo. Udaljenost koliba jednih od drugih nije velika. Skoro svaki katun ima pored kolibe za spavanje, odnosno boravak i mljekar. Najveći broj njih ima i po savardak koji uglavnom služe za smještaj teladi i jagnjadi. Udaljenost od sela je oko jedan sat i trideset minuta.
Na Buren izdižu mještani Stevanovca, i to: Pantovići i Delići, a iz Lepenca: Palevići, Vukadinovići, Ristići, Fuštići, Krgovići i Boškovići. Njihov izdig je od Đurđevdana, a povratak početkom oktobra. Iako skoro svi izdižu istovremeno, to ne znači da neko ne može izdići i ranije.Treba reći i to da se na Burenu često srijeću čobani sa drugih katuna, jer su dosta blizu jedni drugima.