Manatir Sudikova

Manastir Šudikovo, posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice, nalazi se na desnoj obali Lima, na samom početku Tifranske klisure.Pripada eparhiji Budimljansko-nikšićkoj, velikoj kulturnoj riznici, koja je upamtila, ne samo Nemanjiće, već i praskozorje hrišćanstva.
Sjedište joj je od osnivanja 1219. god. u Budimlju, na obali Lima, tog srpskog Jordana, čija dolina je još i prije Nemanjića, a naročito u njihovo vrijeme, bila centar kulturnog, duhovnog i prosvjetnog života, naročito u periodu od 13. do 17. vijeka.Duhovni i prosvjetni život, posebno je cvjetao u manastiru Šudikovu, koji je sa svojom „Šudikovskom katedrom“, bio aktivan kulturni centar za nekoliko stotina godina, o čemu svjedoče i rukopisne knjige, postale u „Šudikovskoj univerzi“, koju su još u to vrijeme činile: učiteljska, prepisivačka, ikonopisačka i freskopisačka, kao i medicinska škola.Rukopisne knjige, postale u Šudikovoj univerzi, iako razasute po evropskim bibliotekama, do danas su sačuvane, i za istoriju naroda, mnogo dragocjenije su od današnjih, štampanih. Jedan od najstarijih pisanih spomenika nastao u Šudikovu jeste „Svetootački zbornik“ koji se danas nalazi u manastiru Svete Trojice u Pljevljima. 1573. god., mitropolit budimski – Gerasim, napisao je poznati Minej koji se danas čuva u Narodnoj biblioteci u Beogradu. 1592. god., jeromonah Danilo napisao je Psaltir koji se danas nalazi u Beču, a 1602. god., đakon Mihailo, napisao je Molebnik koji se nalazi i čuva u biblioteci grofa Uvarova u Moskvi. Čuvena Šudikovska univerza, njegovala je i slikarsku kao i fresko-ikonopisačku školu, čiji izdanak je jedan od naših najpoznatijih slikara sa kraja šesnaestog vijeka, zograf Strahinja Budimljanin. Od 1550. god. do 1620. god., ovaj veliki majstor šudikovske škole, oslikao je fresko-dekoracije i ikone u velikom broju crkava i manastira na prostranoj teritoriji Pećke patrijaršije kao i manastirima istočne Bosne, Tare, Pive, Morače. Pretpostavlja se da je manastir dobio ime prema sjedištu suda, obzirom da je sve dok nije bio razrušen 1738. god., služio i kao saborna crkva, pored koje se nalazio i crkveni sud sa sjedištem sudika – sudije, što pokazuju i činjenice iz njegove tadašnje toponomije.Zanimljivo je napomenuti da je metoh manastira Šudikove, zvani Uroševica, zahvaljujući prirodnoj pojavi rijeke ponornice, zvane Sveto vrelo, bio svojevrsno lječilište za slijepe, umobolne, nerotkinje, na kome se, prema predanju, i sam oslijepljeni sveti kralj Stefan Dečanski liječio.
Nastojateljica manastira je monahinja Amfilohija (Dragojević).