MONTENEGROVISION365

© copyright Nikola Zindovic

Katuni na Ružici

Ružica je dobro poznati predio Sinjajevine. Poznat je po velikim prostranstvima, po vaširima koji se ovdje održavaju svake godine 2. avgusta, uz učešće naroda iz Bjelopavlića, Kolašina, Mojkovca, Morače, Rovaca, Šaranaca, Jezera i drugih mjesta. Ružica je poznata i po tome što su ovdje žitelji Bjelopavlića podigli crkvu Sv. Vasilija Ostroškog na kojoj piše: „Ovaj sveti hram Svetog Vasilija Ostroškog čudotvorca sagradiše Bjelopavlići 1894. godine za spomen vječite blagodarnosti njegovom visočanstvu knjazu Nikoli I Petroviću Njegošu koji Bjelopavlićima dariva izdig u ovu planinu 1881. godine”. Okolo crkve postoji groblje.
Na katune na Ružici izdižu mještani Polja: Baltići, Jovanovići, Fuštići, Tomovići. Njima je potrebno da sa stokom izađu na katune oko tri sata pješačenja.
Neophodno je reći nešto i o bjelopavlićkim katunima na Sinjajevini u blizini Ružice. Naime, poznato je da je knjaz Nikola I Petrović 1881. godine, kao znak priznanja i zahvalnosti za posebne zasluge, dao Ristu Boškoviću kao predstavniku Bjelopavlića izdig na Sinjajevinu. Od tada pa do 1893. godine, braneći ovaj prostor od Turaka, poginula su 53 Bijelopavlića. Njih 12 iz Vržegrmaca je poginulo za jednu noć i svi su sahranjeni u groblju pod Borovom glavom. Ovo je bila krvava borba sa Turcima.
Na katune na Sinjajevini su izdizali iz Martinića: Radovići, Stojovići, Perovići, Dragojevići, Raspopovići, Đuranovići, Minići, Jočići, Saveljići, Bešići, Čagorovići, Brajuškovići, Batrićevići, Žurići, Janjevići, Lajovići, Marunovići, Stojkovići i Đaletići. Svi oni su izdizali na Martinićke katune.

Na Brajovićke katune su izdizali: Ikovići, Filipovići, Jovanići, Račići, Babići i Savićevići. Ovi katuni se zovu i mutne lokve.
Petrušinovići obuhvataju više sela sjevero – zapadno od Danilovgrada iz kojih su mještani izdizali na Sinjajevinu: Boškovići, Kalezići, Đurovići, Šaranovići, Bogetići, Pavićevići, Dragovići, Pavličići, Lakići, Simonovići, Vukovići, Bogićevići, Vujovići, Velaševići, Mališići i još neki, a na Petrušinski katun Okrugljak i: Radonjići, Vuletići, Bobičići, Lazarevići i Žunjići.
Na pavkovićke katune su izdizali iz Pavkovića: Jovanovići, Kalezići, Đurovići, Stojanovići.
Na vržegrmačke katune su izdizali Vržegrmčani: Mijajlovići, Stanišići, Stankovići, Milatovići, Perovići.
Na sve ove katune se putovalo sa stokom i po tri dana. Prema nekim podacima do kojih je došao moj sagovomik, nekad je bilo iz Bjelopavlića oko 400 koliba. Sve su one pravljene od suvomeđe osim kule brigadira Blaža Boškovića i komandira Jovice Radovića, koje su bile od klačine. Danas ima oko pedesetak koliba u koje se dolazi sa malo stoke. Ovo kažemo iz razloga što se nekada ovdje dogonila velika stoka, tako je bilo između 1930. i 1940. godine samo iz Bjelopavlića oko 40. 000 sitne stoke i oko 3000 govedi, oko 500 konja i nešto malo magaradi.
Izdig je bio prema dogovoru, a najčešće 15. juni, a povraćaj oko Mitrovdana. Niko nije smio izdići prije dogovorenog vremena. Svake godine se birao predsjednik bjelopavlićke Sinjajevine. Ovo je važilo i za Mojkovčane koji su ovdje izdizali.

© 2021 MONTENEGROVISION365

Theme by Anders Norén