Glavne mecene crkve su pomorski kapetani Pavo Đurov Kamenarović (1696-1787) i Antun Božov Radimir (1760-1833). Kamenarović je dao sredstva da se izgrade kapele za prezbiterijalni prostor glavnog oltara i za oltar posvećen Gospi od Bezgrešnog Začeća. Zatim je poklonio oba mramorna oltara, drveni kip BDM, brojne slike i dragocjenosti, a 1784. godine je dao sredstva za zvonik. Radimir je dao sredstva da se sagradi kapela Sv. Antuna i poklonio je mramorni oltar te pozlaćeni relikvijar. Bogatstvo crkve sa umjetničkim predmetima doprinijeli su i drugi, te tako ona istovremeno govori o bogatstvu pomorskog naselja Dobrote, naročito u XVIII. st., kao i o težnji njenih stanovnika da svoje rodno mjesto ukrase spomenikom svoje vjere i kulture, poklanjajući mu umjetničke dragocjenosti koje su sretali i otkupljivali po svijetu.
Među slikama najdragocjenija je svakako „Dobrotska Bogorodica“ Giovannia Bellina, rađena na drvetu u drugoj polovici XV. st. sa izvanredno uspjelim pejzažom. Dalje treba istaći veliko „platno Sv. Nikole“ Pietra Trantonia Novellia iz druge polovice XVIII. st. „Skidanje s Križa“ kritsko-mletačke škole iz XVI.-XVII. st., oltarsku palu „Uznesenja Marijina“ (sa Sv. Matejom i Sv. Matijom), s kraja XVIII. st. i „Ecce homo“ na ploči škriljca kamena. Svakako manje umjetničke vrijednosti, ali od znatnog kulturnog značenja za Dobrotu su četrnaest slika „Križnoga puta“, pomorca i domaćeg slikara amatera Marka Radoničića, s početka XIX. st., kao i slika „Svih svetih“, vjerojatno rad isto domaćeg pomorca i slikara iz XVIII. st. Petra Kosovića.
Među skulpturama najvažnija potpisana je mletačkog umjetnika Giovannia Bonazza reljef iz XVIII. st. kao i kipovi Svete Obitelji, te maleni reljef polaganja Krista u grob. Izrađeni su u kararskom mramoru u jednoj mletačkoj radionici 1770. godine.
Predmeti umjetnički izrađeni u srebru naročito su bogato zastupljeni u ovoj crkvi. Posebno treba istaći već spomenuti pozlaćeni relikvijar „Krvi Božje“ iz XV.-XVI. st. Raskošno je izrađen u gotičko-renesansnom stilu, otkupljen iz crkve Dei Frari u Veneciji 1814. godine, a za 500 cekina. Sadrži relikvije sa Golgote, koje su još za križarskih ratova oduzete Bratovštini Sv. Teodora u Carigradu. Ostali brojni srebrni križevi, kandila, kadionice, svijećnjaci, srebrni okviri, relikvije, posude i slično većinom su iz XVIII. st., a ponekad su datirani sa monogramom darovatelja.
Misno ruho i čipke. Između dvadesetak dragocjenih planita, dalmatika, pluvijala i slično ističe se naročito zeleno-bijela, zlatom ukrašena planita sa francuskog dvora Luia XVI. Crkva čuva i nekoliko primjera dobrotske čipke.