Vlaška Crkva-Cetinje

Prvobitna crkva Rođenja Bogorodice, koju su podigli vlasi-stočari, oko 1450.godine, bila je od pletera (pruća), ”oblijepljena blatom”. Donjokrajci, potomci pastira, tri puta “prepravljahu” crkvu, da bi je 1864.godine podigli u današnjem obliku, o čemu govori natpis iznad ulaznih vrata. Od te najstarije građevine nema ostataka, jedino je ime Vlaška crkva ostalo kao sjećanje na Ivana Borojeva koji se, po predanju, doselio na Cetinje krajem XIV vijeka sa Zlatibora, iz oblasti Starog Vlaha.
Prilikom konzervatorsko – restauratorskih radova, koji su 1985. godine izvedeni na crkvi, ustanovljeno je da je sadašnja građevina dimenzijama obuhvatila ranije faze. Tako su u podu otkriveni apsida i podužni zidovi jednog manjeg sakralnog objekta, koji predstavljaju ostatke Vlaške crkve iz predhodnih perioda. U šutu su pronadeni i sitni fragmenti fresaka, što govori o tome da je Vlaška crkva u jednoj od “prepravki” bila i živopisna, vjerovatno u drugoj fazi, kada je bila od ”klacnog zida”.
Bila je podignuta usred nekropole stečaka. Od impozantnog broja od 150 stecaka,danas su sacuvana samo dva monumentalna na ulazu u crkveno dvorište. Na jednom se još nazire predstava konjanika sa kopljem. Po jednoj verziji narodnog predanja, to su grobovi Ivana Borojeva i njegove žene Jelice, a druga ih veže za cuvenog harambašu Baja Pivljanina i njegovu suprugu.
Jedinstvena vrijednost crkve je ograda, sacinjena od trofejnih pušcanih cijevi zaplijenjenih u oslobodilackim borbama 1858. i 1876-78. godine. To je specifican “istorijski muzej pod vedrim nebom”. Postavljanjem ograde, prestalo je i sahranjivanje na crkvenom groblju. Sacuvan je izvjestan broj grobnica znacajnih istorijskih licnosti. Kod Vlaške crkve sahranjena je i grupa partizana koji su poginuli prilikom oslobodenja Cetinja, 13. novembra 1944. godine.
Sama crkva je dosta jednostavna. Ima oblik jednobrodne, zasvedene grobljanske crkve, sa zvonikom “na preslicu”.
U unutrašnjosti je raskošan ikonostas, koji je 1878. godine naslikao Vasilije Ðinovski, zoograf iz Makedonije, cija je porodica uradila brojne ikonostase po Crnoj Gori, na kraju prošlog i pocetkom ovoga vijeka.
Zanimljivo je da se do 1878. godine crkva nalazila, po rijecima jednog ratnog izvještaca, ”daleko van grada”. Danas, ona je u samom gradskom tkivu i predstavlja spomenik koji se veže za Cetinje prije dolaska Crnojevica